Multipla skleroza i poremećaji pokreta u dječjoj dobi

Multipla skleroza je upalna, autoimuna, kronična i neurodegenerativna bolest živčanog sustava sa sklonošću zahvaćanja bijele, ali isto tako i sive mase, što kroz kraće ili duže razdoblje ima za posljedicu invaliditet manjeg ili većeg stupnja. Najčešća je u dobi od 30-40 godina. Javlja se i u dječjoj dobi od 10 godina do punoljetstva, ali se može javiti i u djece mlađe od 10 godina. U dobi 10-12 godina, jednako obolijevaju i djevojčice i dječaci, a u razdoblju adolescencije češća je u djevojčica u odnosu na dječake, što se pripisuje utjecaju spolnih hormona. Točan uzrok nastanka je nepoznat, veliku ulogu u nastanku imaju virusi, posebno citomegalovirus, virus herpes simplexa tip 6, virus rubeole, manjak D vitamina, pušenje, uz genetsku predispoziciju i čimbenike životne sredine. Kod djece je taj utjecaj posebno izražen, pa se smatra da ako djeca promijene mjesto boravka, presele se rano u drugu regiju, dobivaju odlike sredine i ukupne incidencije te regije, a ako se presele nakon 15. god. zadržavaju rizik obolijevanja sredine iz koje su se iselili. Tako danas od ukupnog broja oboljelih od MS u svijetu (oko 3 milijuna); na populaciju djece otpada oko 5 %, s tim da se incidencija kreće oko 1-3/100 000 djece. Simptomi početka su obično smetnje vida, nejasan vid, duple slike trnjenje u rukama i nogama, uz motornu slabost i umor, smetnje ravnoteže i mokrenja, te poteškoće u percipiranju znanja. Dijagnoza MS kod djece postavlja se uz anamnezu, neuropedijatrijski pregled, te laboratorijske pretrage, nalaz MRI mozga i leđne moždine (primjenom revidiranih Mc-Donaldovih kriterija i uopće većim brojem T2 lezija u toj dobi), pregledom likvora i evociranim potencijalima, vidnim i somatosenzornim, uz isključenje drugih stanja koja mogu sličiti na MS (ADEM, razne mitohondrijske bolesti, te malignomi). Klinički tijek je najčešći s egzacerbacijama i remisijama (relapsno-remitirajući tijek - RR), vrlo je rijedak primarno-progresivni tijek (PP) - manje od 2 %, a sekundarno progresivni tijek (SP) praktično ne postoji u toj dobi. Relapsi se i u dječjoj dobi liječe visokim dozama steroida, vodeći računa o nus pojavama istih (nesanica, porast GUK, krvnog tlaka, razdražljivosti), a kod onih kod kojih se ne postigne zadovoljavajući oporavak mogu se primijeniti i.v.imunoglobulini. Danas se preporučuje uvođenje imunomodulatorne terapije čim prije. Kod djece se primjenjuju lijekovi prve linije, glatiramer acetat i interferoni, te iz druge linije fingolimod, s obzirom na dobar sigurnosni profil. S obzirom na dječje razdoblje, smetnje hoda i poremećaji pokreta su srećom rijetki.