„nema take u jamerike ni u szvoj madzarske szamo j ima u dusnoku taku ko ti”

Rad se bavi rijetkim pisanim tragovima dušnočkoga rackog govora, sačuvanim u emigrantskim pismima iz 20. stoljeća. Analizira se pet pisama dvojice pošiljatelja, nastalih u SAD-u, koja su pisana rackim govorom, ali mađarskim grafijskim sustavom. Uz prikaz pošiljatelja, konteksta nastanka i sadržaja pisama, korpus potvrđuje niz fonoloških, morfoloških i leksičkih značajki slavonskoga dijalekta, kao i primjere mađarskog i sporadično engleskog utjecaja na dušnočki racki govor. Ovaj mali korpus nudi jedinstven uvid ponajprije u jezične osobitosti dušnočke racke zajednice, a posredno i u njezinu kulturnu i identitetsku baštinu.