Slučajevi destrukcije

Tematiziranjem odnosa dobra i zla na ontološkoj, filozofskoj ili teološkoj razini razvio se diskurs u kojem se na zlo gleda kao fenomen koji se protokom vremena izdignuo na razinu kulturalne univerzalnosti. Izlazeći iz bilo kakvog vremenskog, prostornog ili društvenog okvira, poprimilo je transformacijski karakter zbog čega se ni tumačenja njegovih aspekata više ne mogu temeljiti isključivo na užem pristupu. Uzimajući u obzir da je s gledišta suvremene kulture i tekuće stvarnosti pojavnost zla mnogostruka, u radu se nastoji utvrditi na koji je način ono manifestirano u romanu Črna mati zemla Kristiana Novaka. Metodološko-teorijske pretpostavke istraživanja temelje se na radovima Eagletona, Svendsena, Baumana, Žižeka i drugih autora čijom se analizom želi prikazati da se zlo reprezentira kroz psihološko stanje glavnog lika Matije (pojava demonskih likova), ali i fikcionalnim prikazom međimurskoga sela u kojem se zbivaju tragični događaji samoubojstava. Sukladno tome, cilj je rada utvrditi u kojoj su mjeri slučajevi destrukcije likova povezani s pojavnosti zla i principom njegova djelovanja.