Pčela, vještica i oltar – o jednome egzemplu iz Petrisova zbornika (1468)

U radu se interpretira dosad neistraženi egzempl K(a)p(i)- t(ul) ot bahoricʼ nečisʼ iz hrvatskoglagoljičnoga neliturgijskog Petrisova zbornika (1468.). U uvodnome dijelu sažeto se prikazuju genološki problemi koje su izazvali dosadašnji pokušaji da se egzempl definira kao književni žanr i u kratkim se crtama prikazuje istraživanje Petrisova zbornika kao cjeline, koje je proveo Eduard Hercigonja, kao i novije analize pojedinih egzempla koji pripadaju korpusu hrvatske glagoljične književnosti. Raščlanjuju se sadržaj i struktura priče o vještici koju vrag nagovara na magijsku uporabu posvećene hostije, priča se povezuje sa skupinom u kasnome srednjem i ranome novom vijeku iznimno popularnih egzempla koji se bave euharistijom i doktrinom o transsupstancijaciji te se tekst, uz oslonac na istraživanje austrijskoga etnologa Leopolda Kretzenbachera, uspoređuje s nizom sličnih egzempla o hostiji u košnici kako bi se utvrdile varijacije temeljne fabule i raznolikost uloga središnjih motiva u rasponu od 12. do 19. stoljeća. Oslanjajući se na uvide iz studije Michaela Ostlinga o suđenjima vješticama u ranonovovjekovnoj Poljskoj, pokušavaju se rasvijetliti različita kulturna značenja koja su takvi tekstovi mogli imati u prošlosti te njihov složen utjecaj na pučku pobožnost. Na temelju stečenih uvida u završnome dijelu rada osvrće se i na paralelni tekst u Fatevićevu zborniku (1617.).