Samostalna putovanja žena – iskustva i prostorne prakse putnica

Cilj ovoga rada je razmotriti ključne aspekte samostalnog putovanja žena koji se ističu u dosadašnjim znanstvenim istraživanjima s posebnim naglaskom na motivaciju samostalnih putnica, odnos roda i prostora, ograničenja i pitanje sigurnosti te strategije nošenja s rizicima. U analizi je korištena relevantna strana znanstvena literatura iz područja turizma, rodnih studija i feminističke geografije. Iako je motivacija za samostalno putovanje često povezana s osobnim razvojem, osnaživanjem i željom za upoznavanjem novih prostora, putnice se suočavaju s mnogobrojnim prostornim i društvenim ograničenjima. Kao odgovor na te izazove, razvijaju različite strategije prilagodbe kojima se nastoje oduprijeti strahu i rodnim stereotipima. Uočen je nedostatak istraživanja usmjerenih na analizu percepcije turističkih destinacija kao poželjnih i sigurnih ili nepoželjnih i nesigurnih za samostalne putnice te na identifikaciju ključnih čimbenika koji oblikuju te percepcije. Za dublje razumijevanje ovoga fenomena važno je uključiti sociodemografske podatke i prostorni kontekst čime se otvara prostor za daljnja istraživanja iz geografskih perspektiva. Buduća istraživanja mogu pridonijeti oblikovanju turističke ponude koja više odgovara potrebama i sigurnosti samostalnih putnica.