Poetski diskurs Andree Zlatar: čitanje zbirke pjesama „Neparne ljubavi”

Zbirka pjesama Neparne ljubavi (2002) jedino je „čisto“ književno djelo Andree Zlatar. Zbirka je nedavno doživjela i svoje drugo, digitalno izdanje. Već po objavljivanju kritika je ovaj poetski debi visoko vrednovala i istaknula njegovu važnost u kontekstu suvremenoga hrvatskog pjesništva. Tako je zapaženo da se ova zbirka pjesama uklapa u kritičkarski tada još uvijek neopisanu „mikroklimu nove hrvatske poezije“ s osjećajnošću i intimizmom što su nedostajali u prethodnome „desetljeću hard core fenomenologije“ (Rade Jarak). Međutim, čitanje je zbirke (o)stalo na nekolicini kritičkih i recenzentskih zapisa. Rad je prva detaljna analiza i interpretacija ove zbirke koja se odlikuje složenom poetskom eksploracijom jastva, što je u svezi s autoričinim teorijskim interesima za autobiografski i dijaristički diskurs. Da bi se što adekvatnije rastvorio složeni „diskursni svijet“ (Johansen) ove poetske knjige, njezina intertekstualnost, polidiskurzivnost: intradiskurzivnost, interdiskurzivnost i metadiskurzivnost, koristit će se metode suvremene diskursne stilistike i semiotike.