O racionalnostima i iracionalnosti

Ovim se radom nastojalo dodatno rasvijetliti Schmittovu kritiku marksizma i liberalizma rekonstrukcijom njegova argumenta o racionalnom i iracionalnom unutar dviju doktrina. Schmitt ukazuje na zajednički racionalni temelj dviju doktrina, odnosno racionalističku filozofiju, koja se ipak očituje u različitim oblicima racionalnosti dviju doktrina: apsolutnom racionalizmu marksizma i relativnom racionalizmu liberalizma. Uz to, Schmitt analizira i specifičan racionalizam Katoličke Crkve, sugerirajući da se takav racionalizam nadopunjuje iracionalnim i mitskim, a što je ključno za političko s obzirom na to da racionalizam sam ne može predstavljatidovoljno snažan politički autoritet. Schmitt zaključuje da liberalizam to još nije spoznao pa se koristi primjerom marksističke doktrine da bi, prvo, ukazao na važnost iracionalnog, i drugo, da bi pokazao da se iracionalno ne može crpiti iz ekonomskoga polja. Schmittov je zaključak da je marksizam postao tako snažna politička sila u Rusiji zato što je mit o buržuju kao temeljnom neprijatelju tek u ruskom kontekstu zadobio nacionalni element, odnosno stopio se s ruskom mržnjom prema vrijednostima zapadnoeuropske civilizacije. Drugim riječima, da je mit o buržuju ostao unutar granica koje mu je Marx postavio, a to su granice ekonomskoga, marksizam nigdje ne bi uspio u političkoj mobilizaciji.