Postkapitalistička hipoteza i tri perspektive digitalne transformacije

Ovaj rad analizira postkapitalističku hipotezu prema kojoj digitalna tehnologija i procesi informatizacije destabiliziraju temeljne kategorije kapitalizma: rad, vrijednost i vlasništvo. Povijesni pregled, od Marxa do Frankfurtske škole i suvremenih autora, pokazuje da je problem transformacije kapitalizma trajna teorijska preokupacija. U recentnoj literaturi izdvajamo tri interpretativne perspektive. Tradicionalisti (Morozov, Srnicek, Vercellone, Best, Dinerstein i Pitts) tvrde da digitalna ekonomija ostaje u okviru kapitalističke prilagodljivosti, opisujući je pojmovima poput tehnokapitalizma, platformskog kapitalizma ili kognitivnog kapitalizma. Optimisti (Hardt i Negri, Mason, Rifkin, Bastani) ističu da digitalne mreže sadrže emancipacijski potencijal i omogućuju razvoj kooperativnih, netržišnih oblika proizvodnje van tržišno-robne paradigme. Pesimisti (Varoufakis, Durand, Dean, Wark) upozoravaju na uspon tehnofeudalizma čija su obilježja digitalna renta, algoritamski nadzor i privatizacija suvereniteta. Zaključuje se da je trenutak prije svega tranzicijski: digitalizacija potkopava tržišno-robnu logiku, ali postkapitalističko društvo još nije oblikovano.