Političke krize u Jadranskoj trilogiji Nedjeljka Fabrija

U radu se razmatraju političke krize i njihov utjecaj na pojedinca u Jadranskoj trilogiji Nedjeljka Fabrija (1985–2002). Polazi se od objašnjenja pojma krize i političke krize, koja nastaje kada su ugrožene temeljne vrijednosti neke zajednice. Krize su prikazane na društvenoj i individualnoj razini. Na društvenoj razini političke krize ukazuju na nesigurnu i nemirnu situaciju u političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim sustavima, dok su likovi u vihorima povijesti izloženi nemilosrdnim političkim previranjima. Na individualnoj razini kriza se očituje u pojačanom psihičkom opterećenju junaka i njihovoj otežanoj orijentaciji u prostoru i vremenu. Rad analizira i književne postupke kojima autor upućuje na politiku književnosti te načine reorganizacije narativnih konvencija (prema Jacquesu Rancièreu). Romani se tumače i u skladu s mišljenjem Jacquesa Derridaa o književnosti kao modernoj instituciji nerazdvojivoj od demokracije. U radu se promatraju književni postupci kojima autor upućuje na politiku književnosti, načini na koje je tekst reorganizirao sustav narativnih konvencija i percepciju književnog djela (prema teorijskim postavkama Jacquesa Rancièrea). Romani Jadranske trilogije interpretiraju se u skladu s mišljenjem Jacquesa Derridaa koji je istaknuo da je književnost moderna institucija neodvojiva od moderne institucije demokracije. On smatra da autor može izreći sve što želi, a da pritom ostane zaštićen od svakog tipa cenzure (političke, religijske) baš putem književnosti. Sloboda koju mu književnost nudi je „moćno političko oružje, koje ipak može u trenutku biti neutralizirano kao fikcija“.