ŠKOLA KAO VASPITNA SREDINA IZ PERSPEKTIVE NASTAVNIKA I STRUČNIH SARADNIKA

Cilj istraživanja je da se sagleda škola kao vaspitna sredina iz perspektive nastavnika i stručnih saradnika, kroz procenu pojedinih indikatora vaspitne uloge škole. Uzorak je obuhvatio ukupno 282 ispitanika (247 nastavnika i 35 stručna saradnika) osnovnih škola Republike Srbije. Primenom Upitnika za procenu škole kao vaspitne sredine, uz analizu deskriptivne statistike, t-testa, jednofaktorske ANOVA i Pirsonove korelacije (p ≤ 0,05), potvrđena je glavna hipoteza, da nastavnici i stručni saradnici školu u celini vrednuju kao značajnu vaspitnu sredinu, uz statistički značajne razlike i povezanosti u vrednovanju pojedinih indikatora u odnosu na profesionalnu ulogu i sociodemografske karakteristike ispitanika. Nastavnici iskazuju izraženije procene škole kao vaspitne sredine i ulogu odeljenjskog starešine, dok stručni saradnici povoljnije vrednuju uslove za vaspitni rad, naročito stručno usavršavanje nastavnika i saradnju škole sa društvenom sredinom; u vaspitno usmerenom planiranju nastavnici više ističu usklađenost planiranja sa ciljevima vaspitanja, definisanje vaspitnih zadataka časa i planiranje aktivnosti učenika. Unutar nastavničkog profila, nastavnici predmetne nastave najpovoljnije procenjuju školu kao vaspitnu sredinu, dok nastavnici razredne nastave naglašenije ističu usklađenost planiranja; prema sredini u kojoj se škola nalazi, najviše procene iskazuju ispitanici iz škola prigradskih, a najniže ispitanici iz škola gradskih sredina. Pol ispitanika diferencira manji broj indikatora pri čemu ispitanici muškog pola izraženije vrednuju školu kao vaspitnu sredinu i ulogu odeljenjskog starešine, dok ispitanici ženskog pola više vrednuju stručno usavršavanje i saradnju sa stručnim saradnicima. Sa porastom dužine radnog staža ispitanika snižavaju se procene stručnog usavršavanja i saradnje škole sa društvenom sredinom, dok se istovremeno u većoj meri vrednuju saradnja nastavnika sa porodicom i značaj vannastavnih aktivnosti. Nalazi ukazuju da unapređivanje vaspitne uloge škole zahteva istovremeno jačanje institucionalnih uslova i profesionalne podrške, kao i osnaživanje neposredne vaspitne prakse i koordinaciju aktera u planiranju i evaluaciji vaspitnog rada.