Procjena kvalitete života konzervativno liječenih bolesnika s prijelomom gornjeg ili donjeg ekstremiteta

Uvod: Većina prijeloma gornjih i donjih ekstremiteta zahtijeva konzervativno liječenje. Imobilizacije sprječavaju pokretljivost zglobova te drže frakturne ulomke u povoljnom položaju kako bi se omogućilo optimalno cijeljenje prijeloma. Bolesnici se na različite načine suočavaju s izazovima koji slijede nakon postavljanja imobilizacije. Cilj: Cilj je ispitati kvalitetu života bolesnika prilikom konzervativnog liječenja prijeloma gornjih ili donjih ekstremiteta. Utvrditi postoje li razlike u ocjeni kvalitete života među ispitanicima s obzirom na mjesto prijeloma i neke socio-demografske osobitosti. Ispitanici i metode: U istraživanje su uključena 123 bolesnika oba spola, svih dobnih skupina s prijelomom gornjeg ili donjeg ekstremiteta, koji su liječeni konzervativno. U svrhu prikupljanja podataka koristio se upitnik Svjetske zdravstvene organizacije – Subjektivna ocjena zdravlja (SF-36). Značajnost razlike testirana je pomoću Mann-Whitney U testa. Rezultati: Kvaliteta života bolesnika s prijelomom gornjeg ekstremiteta lošija je u odnosu na bolesnike s prijelomom donjeg ekstremiteta. Uočena je značajna razlika u odnosu na spol bolesnika, pri čemu bolesnici ženskoga spola kvalitetu života procjenjuju lošijom u odnosu na bolesnike muškoga spola. Kvaliteta života u odnosu na dob bila je bolja za mlađe bolesnike, a u odnosu na radni status lošija za bolesnike koji su nezaposleni. Zaključak: Kvaliteta života bolesnika tijekom konzervativnog liječenja prijeloma gornjeg ili donjeg ekstremiteta zahtijeva integrirani pristup koji obuhvaća fizikalnu, emocionalnu, socijalnu i psihološku dimenziju skrbi. Uspješno upravljanje s boli, pravilna fizioterapija, psihološka podrška i angažman obitelji, čimbenici su koji doprinose optimalnom ishodu liječenja. Sveobuhvatna briga omogućuje bolesnicima da se brže vrate svojim normalnim aktivnostima i postignu visoku kvalitetu života nakon prijeloma.