Art Worlds videoigara

Ovaj rad istražuje kreativne procese i profesionalne identitete kreatora videoigara u Hrvatskoj, s naglaskom na umjetničku dimenziju medija. Teorijski okvir integrira ludološki i naratološki pogled (pravila/simulacija naspram narativne arhitekture), koncepte “magijskog kruga” i propusnih granica igre, proceduralnu retoriku, imerziju i estetsko iskustvo, kao i pojmove kulturnog softvera, “svjetova umjetnosti” te polja kulturne proizvodnje (kapitali, habitus, illusio, doxa). Uključene su i teorije kreativnog rada u kulturnim industrijama: projektna ekologija i privremene organizacije, karijere temeljene na projektima, radna etika strasti, emocionalni rad te komercijalnu logiku tržišta. Videoigre se stoga analiziraju kao kompleksni kulturno-umjetnički artefakti koji spajaju tehnologiju, narativ, vizualne i zvučne prakse te interaktivni dizajn. Empirijski dio počiva na polustrukturiranim intervjuima s profesionalcima različitih profila; podaci su obrađeni refleksivnom tematskom analizom. Nalazi pokazuju da kreatori djeluju u uvjetima ograničenih resursa, ali snažne estetske vizije: kvaliteta se prvenstveno vezuje uz koherenciju pravila, čitljivost sustava i smisleno djelovanje igrača, dok se kratkoročni tržišni kompromisi nastoje odmjeravati prema autorskim ciljevima. Profesionalni identitet oblikuje se u zajednicama prakse i mrežama suradnje, stalnim pregovaranjem između autorskog izraza i kolektivne produkcije. Rad potvrđuje videoigre kao legitimnu umjetničku formu i pozicionira hrvatsku produkciju unutar šireg međunarodnog konteksta interaktivnih medija, pokazujući kako estetske ambicije, produkcijski ritmovi i kultura zajednice oblikuju jedan od relevantnih kulturnih artefakata digitalnog doba.