Dijagnostičko–Terapijski Postupci u Zbrinjavanju Epileptičkog Napadaja i Epileptičkog Statusa u Hitnoj Medicini

Epilepsija je kronična neurološka bolest obilježena trajnom predispozicijom mozga za nastanak epileptičkih napadaja. Radi se o ponavljanim, neprovociranim epileptičkim napadajima koji su posljedica poremećene sinkronizacije i prijenosa električnih impulsa među neuronima u mozgu. Klinička prezentacija epileptičkih napadaja izrazito je heterogena, od kratkotrajnih poremećaja svijesti do izraženih generaliziranih konvulzija, što dodatno naglašava složenost dijagnostike i liječenja. Poseban klinički i terapijski izazov predstavlja epileptički status, jedno od najhitnijih stanja u neurologiji, definiran kao produljeni epileptički napadaj ili niz napadaja bez potpunog oporavka svijesti između epizoda. Prekasno započeto liječenje ili neliječeni epileptički status povezan je s visokim rizikom trajnog oštećenja mozga, sistemskih komplikacija i smrtnog ishoda. Liječenje epileptičkog napadaja i epileptičkog statusa mora započeti što ranije, idealno već u izvanbolničkim uvjetima, uz paralelnu stabilizaciju vitalnih funkcija. Terapija se provodi u jasno definiranim fazama: benzodiazepini kao prva linija liječenja, ne-benzodiazepinski antiepileptici kao druga linija u slučaju trajanja epileptičkog statusa te nadalje opći anestetici kod refraktornog epileptičkog statusa. Brzo i pravilno zbrinjavanje napadaja, pravodobna primjena lijekova te kontinuirano praćenje bolesnika ključni su za smanjenje komplikacija, prevenciju recidiva i poboljšanje ishoda liječenja. Ovaj rad prikazuje pregled spoznaja o vrstama epileptičkih napadaja, dijagnostičkom pristupu u u hitnoj medicini te načelima akutnog zbrinjavanja i liječenja, s posebnim naglaskom na terapijske algoritme kod epileptičkog statusa.