ANTUN GUSTAV MATOŠ BETWEEN ZAGREB AND BELGRADE: A CULTURAL PERSPECTIVE

U radu se u kulturološkoj perspektivi obrađuje koncept grada/gradova Zagreba i Beograda u književnom opusu Antuna Gustava Matoša (1873.-1914.). Matoš se shvaća kao interkulturalist u svim vidovima svojega djelovanja; neprestano je poticao i izazivao interkulturna pitanja između Srba i Hrvata, uključujući pitanje identiteta, razlika i mogućnosti dijaloga. U temeljnom odnosu interkulturalizma, Matoš je predstavljao, zastupao i tumačio kulture – hrvatsku i srpsku – što je interkulturna komunikacija prvoga reda. Iz susreta i života u Beogradu, Parizu i Zagrebu nastaju njegove najoriginalnije misli koje djeluju poticajno u pogledu razmatranja razlika i sličnosti etničke, kulturne, religiozne, duhovne naravi, kao i o raspravi o stereotipovima i predrasuda. Matoš je u Beogradu boravio gotovo osam godina koje su ostavile snažan utjecaj na njegovu misao i djelo, osobito na zamisao političkoga Balkana kojem se u konačnici snažno protivio. U Matoševom diskursu posebno mjesto pripada kulturološkim slikama i kulturnim stereotipima Zagreba, kojem posvećuje posebnu pozornost upravo u kontrastnom odnosu prema Beogradu. Tema grada Zagreba/Beograda u interkulturnoj perspektivi pojavljuje se kao prostor i kulturna činjenica uvijek povezana s tkivom nacionalnog identiteta i svih pitanja koje iz njega proizlaze. Percepcija identiteta u sklopu „totalnog fenomena“ grada pobuđuje najveći interes, budući da se dodiri kultura događaju upravo u urbanim kontekstima, te unatoč različitostima i predrasudama, mogu biti poticaj za bolje razumijevanje između ljudi i njihovih nasljeđa. Najzad, tema interkulturalnosti u perspektivi „konstrukcije drugoga“ i „naracije o sebi“, omogućuje stvaranje novih individualnih i društvenih vrijednosti, odnosno, stvara pretpostavke za novu kvalitetu dijaloga identiteta koji će biti iščitani duž analitičkih cjelina u ovom radu.